Jeste li znali da ako dužnik ispuni obvezu koja je u zastari nema pravo da mu se vrati ono što je dao, čak i kada nije znao da mu je obveza zastarjela?
Zastara (praescriptio) pravni je institut koji je uređen striktnim pravilima. Zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Međutim, ne prestaje vjerovnikovo subjektivno pravo, ali prestaje njegov zahtjev prisilnim putem ostvarivati zastarjelu tražbinu. Na takav se način postojeća tražbina pretvara u neutuživu, neovršivu obvezu koju dužnik može ispuniti u svako vrijeme. Ako dužnik ispuni zastarjelu obvezu, u tom slučaju nema pravo da mu se vrati ono što je dao, čak i kada nije znao da je njegova obveza zastarjela. Pri tome je važno istaknuti da zastara ne nastupa automatski, sama po sebi, što bi značilo da vjerovnik može utužiti ili ovršiti zastarjelu tražbinu, ali dužnik koji bi u tom slučaju bio tuženik ili ovršenik, može uložiti prigovor zastare. To znači da sud o zastari ne vodi računa po službenoj dužnosti, već po prigovoru stranke. Dakle, riječ je o prigovoru koji stranka mora u tom postupku dokazati, odnosno dokazati svoju tvrdnju o nastupu zastare.
Za sva pitanja stojimo na raspolaganju!